Životinje

• bolesti
• djeca i životinje
  

BJESNOĆA
Tekst pripremili: Ivana Tomaš,apsolvent veterine i članovi udruge "Druga prilika"

Opasna akutna zarazna bolest, a primljive su sve toplokrvne životinje i čovjek. Ptice rijetko obole. Za nas je najvažnija gradska tzv. urbana bjesnoća koju na čovjeka i druge domaće životinje prenose psi i mačke. Bjesnoću na pse,mačke i ljude prenose divlje životinje poput lisice, vuka, jazavca i dr. Toj šumskoj bjesnoći više su izloženi ljudi koji žive na selu i svi oni koji na bilo koji način dolaze u kontakt sa divljim životinjama. Uzročnik bolesti je virus (porodica Rhabdoviridae) koji se sa životinje na čovjeka i ostale životinje širi ugrizom. Bolesni psi i mačke se u početku promijenjeno ponašaju. Psi postaju plašljivi, neposlušni, grizu okolne predmete bez ikakva povoda, otežano gutaju i jako sline. Kasnije napuštaju mjesto boravka i lutaju bez cilja. Napadaju životinje, ljude, pa čak i vlasnika. Naposljetku, pas postaje mirniji te uslijedi smrt zbog paralize i iznemoglosti. To je smrtonosna bolest, nema lijeka, pa se zato posebna pažnja posvećuje preventivi. Svi vlasnici pasa dužni su cijepiti svoju životinju jednom godišnje. Problem velikih gradova su psi i mačke lutalice koje vlasnici bezobzirno izbace na cestu ni ne shvaćajući da takve nezbrinute životinje mogu biti potencijalna opasnost u širenju te opake bolesti.
Čovjek kojeg je ugrizla životinja dužan je prijaviti svoj slučaj nadležnom veterinaru koji će takvu životinju držati pod nadzorom 10 dana bez obzira da li je ta životinja cijepljena ili ne. Ugrižena osoba mora se hitno javiti liječniku koji će mu stručno obraditi ranu. U slučaju da je životinja bila bolesna ili je nismo bili u mogućnosti uhvatiti i pregledati u 10 dana karantene, čovjek se može preventivno cijepiti. U čovjeka se mora posumnjati da je zaražen virusom pri ugrizu, ogrebotini sa životinjom neprirodnog ponašanja ili slinom (lizanje ruku, lica, sluznica) takve životinje ako ona potječe iz područja gdje ima bjesnoće. Bitno je provjeriti da li je nasrtaj na čovjeka bio izazvan (kuja sa štencima, draženje pasa, čuvari dvorišta, igra ) te napada li ta životinja i druge životinje, te je jako važno da li je bila u kontaktu s divljim životinjama. U potonjem slučaju, nažalost, sve necijepljene životinje treba usmrtiti, pogotovo ako dokažemo da je ta divlja životinja bila bijesna. Redovito cijepljene pse i mačke treba smjesta revakcinirati, te ih vlasnik mora nadzirati najmanje tri mjeseca.

LEPTOSPIROZA

Akutna septikemijska zarazna bolest različitih vrsta domaćih životinja i čovjeka, najčešće ljeti i u ranu jesen. Uzročnici su bakterije - različiti tipovi leptospira. Izvori zaraze su bolesne životinje koje izlučuju leptospire mokraćom. Mokraća murida (glodavaca) i domaćih životinja kontaminira različite sredine - livade, površinske vode, blatnjave močvarne terene, pa su i to izvori zaraze. Leptospire ulaze u životinju i čovjeka preko usta, ali i kroz povrede na koži. Obično obole mlađi psi. Klinička slika: malaksalost, povišena temperatura (normalna temperatura kod većih pasa 37,5 do 38,5, a manji psi 37,5 do 39,5 °C), povraćanje, bolnost muskulature, žutilo sluznica, upala bubrega, poremetnje centralnog živčanog sustava. Pas ugiba zbog uremije. Terapiju je važno započeti što prije (antibiotici). Štenad se cijepi već u dobi od 6 do 8 tjedana.
Kod čovjeka simptomi nalikuju gripi. Najčešće obole ljudi koji se profesionalno bave životinjama i radom na zemlji. Ljudi bi trebali izbjegavati kupanje u kontaminiranim vodama i da ne idu bosonogi po vlažnim terenima.

TOXOPLASMOZA

Bolest koju uzrokuje praživotinjica (Coccidia), vrste Toxoplasma gondii. Glavni nositelj ovog uzročnika je mačka, a kao posrednici služe sisavci (čovjek) i ptice. Unutar mačke odvija se crijevni razvoj, pa se stvaraju tvorbe zvane oociste, koje izlaze van izmetom, gdje sporuliraju i postaju invazijski oblik za sve posrednike, pa tako i ljude. Čovjek se zarazi bilo rukama ili hranom ako je bila u doticaju s kontaminiranim izmetom mačke. Zato je vrlo bitna osobna higijena. Mačke kao kućni ljubimci najčešće se zaraze konzumiranjem sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa, zbog čega je važna briga pravilne hranidbe mačaka, što danas i nije problem s obzirom na veliki izbor gotove mačje hrane.
U čovjeka se parazit ne razvija u crijevima, nego odmah putem krvi odlazi u razne organe, ponajprije u mozak i mišiće, tvoreći ciste koje su jako opasne. Važno je naglasiti da i trudnica putem krvi može prenijeti uzročnika u svoje nerođeno dijete, pa su moguće komplikacije opasne po život djeteta. Zato je bitno da trudnice ne dolaze u doticaj s mačkama koje nisu držane u stanu. Seoske mačke se najčešće zaraze jedući glodavce koji su česti posrednici ove bolesti. Može se obaviti pregled trudnica na protutijela za toxoplasmu (Sabin-Feldman test ili Dye - test u svim humanim laboratorijima). Terapija u ljudi provodi se spiramicinom i pirimetaminom.

LIŠMANIOZA

To je rijetka bolest koju uzrokuju praživotinjice (bičaši), parazit iz roda Leishmania. Bičaši uzrokuju lišmaniozu kod čovjeka, psa i glodavaca u toplim južnim krajevima (Dalmacija). Uzročnici se umnažaju u stanicama obrambenog sustava u krvi, pa se prenose insektima koji sišu krv (papatači - sitni komarčići). Na mjestu uboda komarčića javi se crvenilo, kvržica koja raste, otvori se pa nastaje ranica koja se širi. Kod ovog kožnog oblika bolesti moguće je samoizlječenje, ali ostaju ožiljci. Kod težeg oblika, povišene temperature sa drhtanjem, povraćanjem, proljevom, kašljem, mršavošću, jakom upalom kože, rjeđe čirevima. Bolest bez terapije završava smrtno za godinu dana. Dijagnoza se lako postavi nalazom uzročnika u krvi, te započetom terapijom lako zaliječimo bolest (antimonski preparati, amfotericin B).

EHINOKOKOZA

Parazitarna bolest čiji je uzročnik Echinococcus granulosus (mala pasja trakavica). Glavni nositelji su psi i divlji canidi. U njima se razvija u tankom crijevu, gdje jajašca izlaze s izmetom. Jajašca hranom i vodom dolaze u posrednika, tj. čovjeka i ostale domaće životinje. U tankom crijevu takvog posrednika iz jajašca se oslobodi tvorba zvana onkosfera koja uđe u sluznicu crijeva te krvotokom odlazi u različita tkiva (najviše jetru, bubreg, mozak, srce) i tamo se razvije u larvalni stadij. Postoji više larvalnih oblika, a zajednička im je osobina da se u napadnutom organu dalje razvijaju bujanjem pa mogu doseći i veličinu dječje glave. Unutar tih tvorbi nalazimo puno zametnih mjehura (hidatidnih) sa glavicama budućih trakavica. Larva se može ponašati i kao maligni tumor - stvara se spužvasto tkivo sa zametnim mjehurima budućih trakavica. U posrednika (čovjek) takav rast dovodi do smrti (razori se cijela jetra). Ove trakavice u pasa većinom ne izazivaju tešku bolest, pa često i ne primjećujemo nikakve simptome. Kod štenaca s jakom invazijom, javljaju se živčane poremetnje, grčevi, paralize. Zato je bitno štence prije prvih cijepljenja dehelmintizirati (očistiti od parazita). Pse ne smijemo hraniti tkivima domaćih životinja ako nisu dovoljno termički obrađena. U urbanim sredinama svaki bi vlasnik radi preventive trebao počistiti izmet svoga ljubimca. Bitno je paziti na higijenu male djece pri igri u pješčanicima, parkovima. Kod kolinja važno je da se promjenjeni organi s takvim mjehurastim tvorbama neškodljivo uklone, a ne daju psima. Ehinokokoza je problem u mjestima gdje je smanjena edukacija i opća kultura ljudi.

TOXOCAROZA

Bolest koju u pasa, kao glavnog nositelja uzrokuje glista Toxocara canis. Parazitiraju u tankim crijevima pasa. To je jako opasna bolest za ljude, naročito djecu kao posrednike. Osim ljudi, posrednici su i ostale domaće životinje, ali i sama kuja koja placentom i mlijekom prenosi parazite na štenad. Dakle psi izlučuju jajašca izmetom. Kod pasa je toxocara vrlo raširena, smatra se da nema slobodne štenadi od tog parazita. Simptomi su proljev, može i začep, napet i povećan trbuh, mršavost, anemičnost, dlaka bez sjaja. Glavni problem ove bolesti je invazivni oblik ovog parazita tzv. larva migrans. Takva ličinka da bi sazrela izvrši migraciju po unutrašnjim organima, jetreno dušnička migracija, pa simptomi bolesti mogu biti daleko teži od nabrojanih. Toxocara canis ima vrlo važnu ulogu u javnom zdravstvu, jer kod ljudi izaziva sindrom visceralne larve migrans, naročito je opasna kod djece, jer se ličinka ne snalazi u dječjem organizmu, pa može završiti u mozgu i u oku s fatalnim posljedicama. Kao i u ehinokokoze bitna je preventiva - svako štene treba na vrijeme dehelmintizirati. Izmet nakon nužde pasa ukloniti, paziti na osobnu higijenu kod djece.

MIKROSPOROZA

To je gljivična zarazna bolest životinja i ljudi uzrokovana dermatofitom Microsporu canis. Od domaćih životinja najčešće oboljevaju mačke i psi a ponekad i drugi kućni ljubimci, pa te životinje mogu biti izvor infekcije za ljude. Najčešći su izvor ipak mačke lutalice koje stupe u kontakt s kućnim ljubimcem, a i čovjekom. Uzročnik se prenosi izravnim dodirom s inficiranom životinjom, a osim sa životinje na čovjeka i sa životinje na životinju bolest se može prenijeti i sa čovjeka na čovjeka, pa čak i s čovjeka na životinju. Mačke koje su bolesne ili na koži nose uzročnika ne moraju imati izražene znakove bolesti. To se posebno odnosi na starije mačke, dok u mađih mačaka i pasa uočavamo okrugla bezdlačna mjesta na kojima je koža suha i ljušti se. Promjene su najčešće smještene na glavi (hrbat nosa, obrazi, očni kapci, uške) ali i na drugim dijelovima tijela. Infekcija u čovjeka može zahvatiti različite dijelove kože (kod djece do puberteta i kosu). Bolest se očituje okruglim, ovalnim, prstenastim ili nepravilnim promjenama. Ponekad su znakovi bolesti oskudni, ali se sa sigurnošću uspostavlja dijagnoza. Liječi se uspješno antimikoticima (Canesten, Daktarin tinktura) . Sprečavanje bolesti: izbjegavati dodir s mačkama i psima lutalicama, onemogućiti kontakt kućnih mačaka i pasa sa životinjama lutalicama, pri pojavi karakterističnih ili sumnjivih promjena na koži životinje/ljudi, potražiti pomoć veterinara/liječnika.

PSITAKOZA-ORNITOZA

Veoma zarazna akutna, rjeđe kronična bolest egzotičnih (psitakoza), ali i ostalih ptica (ornitoza). Danas bolest jednim imenom nazivamo KLAMIDIOZA., uzrokovana bakterijom Chlamydia psittaci. Infekcije ptica klamidijama raširene su u cijelom svijetu. Bolest se širi dišnim sekretom i izmetom (osušenim - čestice prašine). Simptomi zaraze nisu karakteristični, mogu biti prikriveni ali mogu biti i klinički vidljivi (nakostriješeno perje, žutozeleni želatinozni izmet, otežano disanje, potištenost, neuzimanje hrane). U ljudi simptomi su u obliku upale pluća i bronhitisa sa povišenom tjelesnom temperaturom, slabošću, otežanim disanjem. Ljudi najčešće udahnu uzročnika pri čišćenju ptičijih kaveza, međutim to je pretežno profesionalna bolest (radnici u peradnjacima, uzgajatelji ptica). U ljudi se lako liječi antibioticima, ali je potrebno na vrijeme dijagnosticirati bolest. Sve uvezene egzotične ptice moraju proći karantenu. Treba spriječiti kontakt ptica kao kućnih ljubimaca sa divljim pticama i njihovim izlučevinama.

klub tečajevi za trudnice planiranje obitelji trudnoća porod vježbanje novorođenče beba (dojenče) česta pitanja zanimljivosti literatura