Životinje

• bolesti
• djeca i životinje

Dijete i životinja
(iz knjige Životinja i čovjek Nikole Viskovića, Književni krug, Split, 1996.)
Tekst pripremili: Maja Korić I Suzana Bahlem,članovi udruge "Druga prilika"

Od najranijeg doba djecu silno uzbuđuju i privlače prve životinje koje vide. Te doživljaje prenose na zoo igračke - platnene, plišane, drvene i plastične psiće, mačke, medvjediće, lavove, žirafe, redom bića koja znače jedan od prvih i najuspješnijih mostova što spajaju djecu s okolnim svijetom. S njima dijete počinje razlikovati stvari oko sebe - sjedeći na njima, jašući, grizući i stiskajući ih. One potiču njegovu moć izmišljanja, predviđanja i stvaranja u mašti objekata i odnosa koje će uspoređivati i primijeniti na ljude u svojoj sredini. Djeca se neizmjerno raduju pričama, basnama, pjesmicama i slikovnicama u kojima opet vladaju zoo likovi. Djeca međutim čeznu za zbiljskim susretom sa životinjama i bit će zaista sretna ako im roditelji omoguće da kraj sebe imaju stvarne životinje, jer su bliskost i druženje s tim stvorenjima gotovo jednako važni za njegovu osjećajnost, inteligenciju i moralnost kao i druženje sa drugom djecom i odraslima.
Na žalost, snažna vezanost djece i životinja ima i svoje negativne strane. Pored toga što životinje mogu biti uzrokom povreda i specifičnih oboljenja djece, što se s nešto pažnje može izbjeći, djeca često, nenamjerno ili namjerno, zbog neznanja ili zbog agresivne sklonosti, povrijeđuju i muče životinje. Istina je da malo tko može tako silno voljeti, ali isto tako i bešćutno zlostavljati životinje kao što to mogu činiti djeca. Naročito se u mediteranskoj sredini, gdje nema tradicije animalizma, odvijaju užasne "igre" mučenja mačaka i pasa, od kamenovanja do pravih masakara i spaljivanja, a da ne govorimo o zlostavljanju ptica, gušterica, kukaca i drugih životinja - a sve to često uz blagoslov odraslih. Za to su zaista prvenstveno odgovorni roditelji, koji ne znaju ili ne brinu za mogućnosti držanja životinja u stanovima i općenito o odnosu prema njima. Dječja je agresivnost često plod prikrivene agresivnosti roditelja, a dakako i njihove nesposobnosti da djecu odgoje u poštovanju prirode i života. Čak i dobra dio dječjih zoofobija, npr. prema insektima, zmijama i drugim "zlim" i "gadnim" i "opasnim" životinjama, uzrokovan je pogrešnim odgojem i obiteljskim iskustvima.

Postoji nekoliko psihičkih izvora zanimanja najmlađih i njihovih pozitivnih i negativnih odnosa spram životinja. Prvo, raskoš oblika i boja te neizmjerna i nepredvidljiva raznolikost pokreta i ponašanja životinja izazivaju snažnu radoznalost, među ostalim i pitanje da li životinje osjećaju isto što osjeća i dijete, da li npr. pate i raduju se. Drugo, djeci su kućne životinje ne samo savršene, žive igračke, nego su redovito još i najbolji prijatelji - bića njima srodnog psihičkog uzrasta, podatna i manipulativna, od kojih se dobivaju odgovori na sva pitanja i odgovori kakve dijete upravo želi; zbog toga s njima najlakše nastaju odnosi povjerenja, ljubavi, jezičnog i nejezičnog komuniciranja, ali također svi mogući konflikti i načini rješavanja konflikata. Ta prisnost sa životinjama, bilo kao prijateljstvo ili kao sukob, nadasve je potrebna i snažna kod djece kojoj nedostaju potpunije osjećajne veze s roditeljima i drugim ljudima. Povrijeđenoj djeci je važno da životinja sluša i ne pita, sve razumije i nikada ne izdaje. Pri tome nije beznačajan element privlačnosti ugoda u dodirivanju toplih, dlakavih ili krznenih bića - pa i onda kada ova uistinu nisu živa, već samo plišani medvjedići ili psi igračke. Konačno, potrebu za životinjama pojačava današnja udaljenost gradske djece od prirode. Dobar roditeljski i školski odgoj uvijek će ukazivati djeci na činjenicu da životinje nisu naprosto predmeti već da su to osjetljiva i pametna bića. Za razumijevanje obostrane naklonosti djeteta i životinje važno je znati i to da uzroci zbog kojih je životinja privlačna djetetu djeluju i na odnos životinje prema djetetu - jer su i one "djetinjasto" radoznae i željne igre i prijateljstva. Životinje su, neovisno o njihovoj starosti, a nadasve kućni ljubimci, kad ih promatramo s gledišta evolucije čovjeka, vječna djeca. To je možda i najdublji izvor uzajamne privlačnosti i razumijevanja između djece i životinja. I to je još jedan razlog zašto čovjek mora imati spram životinja, kao i spram djece, istančana mjerila odgovorne pažnje i zaštite.

Na nužnost novog načina odgoja i odgovornosti djece prema prirodi i osobito prema živim bićima poziva Deklaracija malih prijatelja životinja koju su na skupu u Londonu 1977. usvojili Međunarodna liga za prava životinja inacionalne lige u njoj udružene.

1. Sve životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti i biti sretne.
2. Nikada neću napustitit životinju koja sa mnom živi; ne želim da        roditelji mene napuste.
3. Neću činiti zlo životinjama - one pate kao i ljudi.
4. Neću ubijati životinje - ubijati radi igre ili radi novca je zločin.
5. Životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti slobodno; cirkusi i zoološki     vrtovi su zatvori za životinje.
6. Naučit ću promatrati, razumijeti i voljeti životinje; one će mene     naučiti da poštujem prirodu i život.

DRUGA PRILIKA savjetuje buduće roditelje

Ako kod kuće imate neku životinju, posebno se to odnosi na mačke i pse, nemojte rođenjem dijeteta promijeniti svoj odnos prema njima. Oni su i dalje Vaši ljubimci željni Vaše pažnje i ljubavi. Vaša ljubav prema njima ne treba prestati samo zato što je u kuću došao novi član obitelji. Izolirate li ih oni će to osjetiti i mogu se osjećati potišteno, ljubomorno, izdano, povući se u sebe ili zbog ljubomore promijeniti svoje ponašanje. Kada stignete sa svojim novorođenčetom kući, nemojte ga odvojiti i izolirati od kućnog ljubimca. Djetetu se neće ništa dogoditi ako ga Vaš kućni ljubimac ponjuši i upozna. Životinja će na taj način shvatiti da je u kuću stiglo novo biće koje je dio njegove obitelji. Količina pažnje i ljubavi prema Vašim ljubimcima neka ostane jednaka i nemojte ih početi zanemarivati. Kada Vaše dijete počne rasti, vidjet ćete koliko će ga prisustvo životinje obogaćivati. Nerijetko se događa da djeca uz svoje pse naprave prve korake ili izgovore prve riječi.

Roditelji koji imaju životinju u kući, kao i oni koji je namjeravaju nabaviti trebaju znati da mala djeca moraju provoditi vrijeme sa životinjama isključivo uz nadzor. Malo dijete nije svjesno da je životinja živo biće sa svim svojim emocijama i osjetilima. Iako će ga možda stisnuti iz ljubavi ili od sreće ono nije svjesno da životinja pritom osjeća bol. Kako dijete raste, treba ga postupno osvještavati da su životinje bića, koja kao i oni imaju osjećaje (radost, tugu, strah), bića koja osjećaju bol i trebaju ljubav i pažnju bez obzira da li se radi o hrčku, zamorcu ili velikom zdepastom bernardincu. Svi su oni divna bića koja traže Vašu pažnju i ljubav.

klub tečajevi za trudnice planiranje obitelji trudnoća porod vježbanje novorođenče beba (dojenče) česta pitanja zanimljivosti literatura