 |
Životinje
Dijete i životinja
(iz knjige Životinja i
čovjek Nikole Viskovića, Književni krug, Split, 1996.)
Tekst pripremili: Maja Korić I Suzana Bahlem,članovi udruge "Druga
prilika"
Od
najranijeg doba djecu silno uzbuđuju i privlače prve životinje koje
vide. Te doživljaje prenose na zoo igračke - platnene, plišane,
drvene i plastične psiće, mačke, medvjediće, lavove, žirafe, redom
bića koja znače jedan od prvih i najuspješnijih mostova što spajaju
djecu s okolnim svijetom. S njima dijete počinje razlikovati stvari
oko sebe - sjedeći na njima, jašući, grizući i stiskajući ih. One
potiču njegovu moć izmišljanja, predviđanja i stvaranja u mašti
objekata i odnosa koje će uspoređivati i primijeniti na ljude u
svojoj sredini. Djeca se neizmjerno raduju pričama, basnama, pjesmicama
i slikovnicama u kojima opet vladaju zoo likovi. Djeca međutim čeznu
za zbiljskim susretom sa životinjama i bit će zaista sretna ako
im roditelji omoguće da kraj sebe imaju stvarne životinje, jer su
bliskost i druženje s tim stvorenjima gotovo jednako važni za njegovu
osjećajnost, inteligenciju i moralnost kao i druženje sa drugom
djecom i odraslima.
Na žalost, snažna vezanost djece i životinja ima i svoje negativne
strane. Pored toga što životinje mogu biti uzrokom povreda i specifičnih
oboljenja djece, što se s nešto pažnje može izbjeći, djeca često,
nenamjerno ili namjerno, zbog neznanja ili zbog agresivne sklonosti,
povrijeđuju i muče životinje. Istina je da malo tko može tako silno
voljeti, ali isto tako i bešćutno zlostavljati životinje kao što
to mogu činiti djeca. Naročito se u mediteranskoj sredini, gdje
nema tradicije animalizma, odvijaju užasne "igre" mučenja
mačaka i pasa, od kamenovanja do pravih masakara i spaljivanja,
a da ne govorimo o zlostavljanju ptica, gušterica, kukaca i drugih
životinja - a sve to često uz blagoslov odraslih. Za to su zaista
prvenstveno odgovorni roditelji, koji ne znaju ili ne brinu za mogućnosti
držanja životinja u stanovima i općenito o odnosu prema njima. Dječja
je agresivnost često plod prikrivene agresivnosti roditelja, a dakako
i njihove nesposobnosti da djecu odgoje u poštovanju prirode i života.
Čak i dobra dio dječjih zoofobija, npr. prema insektima, zmijama
i drugim "zlim" i "gadnim" i "opasnim"
životinjama, uzrokovan je pogrešnim odgojem i obiteljskim iskustvima.
Postoji
nekoliko psihičkih izvora zanimanja najmlađih i njihovih pozitivnih
i negativnih odnosa spram životinja. Prvo, raskoš oblika i boja
te neizmjerna i nepredvidljiva raznolikost pokreta i ponašanja životinja
izazivaju snažnu radoznalost, među ostalim i pitanje da li životinje
osjećaju isto što osjeća i dijete, da li npr. pate i raduju se.
Drugo, djeci su kućne životinje ne samo savršene, žive igračke,
nego su redovito još i najbolji prijatelji - bića njima srodnog
psihičkog uzrasta, podatna i manipulativna, od kojih se dobivaju
odgovori na sva pitanja i odgovori kakve dijete upravo želi; zbog
toga s njima najlakše nastaju odnosi povjerenja, ljubavi, jezičnog
i nejezičnog komuniciranja, ali također svi mogući konflikti i načini
rješavanja konflikata. Ta prisnost sa životinjama, bilo kao prijateljstvo
ili kao sukob, nadasve je potrebna i snažna kod djece kojoj nedostaju
potpunije osjećajne veze s roditeljima i drugim ljudima. Povrijeđenoj
djeci je važno da životinja sluša i ne pita, sve razumije i nikada
ne izdaje. Pri tome nije beznačajan element privlačnosti ugoda u
dodirivanju toplih, dlakavih ili krznenih bića - pa i onda kada
ova uistinu nisu živa, već samo plišani medvjedići ili psi igračke.
Konačno, potrebu za životinjama pojačava današnja udaljenost gradske
djece od prirode. Dobar roditeljski i školski odgoj uvijek će ukazivati
djeci na činjenicu da životinje nisu naprosto predmeti već da su
to osjetljiva i pametna bića. Za razumijevanje obostrane naklonosti
djeteta i životinje važno je znati i to da uzroci zbog kojih je
životinja privlačna djetetu djeluju i na odnos životinje prema djetetu
- jer su i one "djetinjasto" radoznae i željne igre i
prijateljstva. Životinje su, neovisno o njihovoj starosti, a nadasve
kućni ljubimci, kad ih promatramo s gledišta evolucije čovjeka,
vječna djeca. To je možda i najdublji izvor uzajamne privlačnosti
i razumijevanja između djece i životinja. I to je još jedan razlog
zašto čovjek mora imati spram životinja, kao i spram djece, istančana
mjerila odgovorne pažnje i zaštite.
Na
nužnost novog načina odgoja i odgovornosti djece prema prirodi i
osobito prema živim bićima poziva Deklaracija malih prijatelja životinja
koju su na skupu u Londonu 1977. usvojili Međunarodna liga za prava
životinja inacionalne lige u njoj udružene.
1.
Sve životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti i biti sretne.
2. Nikada neću napustitit životinju koja sa mnom živi; ne želim
da roditelji mene napuste.
3. Neću činiti zlo životinjama - one pate kao i ljudi.
4. Neću ubijati životinje - ubijati radi igre ili radi novca je
zločin.
5. Životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti slobodno; cirkusi i
zoološki vrtovi su zatvori za životinje.
6. Naučit ću promatrati, razumijeti i voljeti životinje; one će
mene naučiti da poštujem prirodu i život.
DRUGA
PRILIKA savjetuje buduće roditelje
Ako
kod kuće imate neku životinju, posebno se to odnosi na mačke i pse,
nemojte rođenjem dijeteta promijeniti svoj odnos prema njima. Oni
su i dalje Vaši ljubimci željni Vaše pažnje i ljubavi. Vaša ljubav
prema njima ne treba prestati samo zato što je u kuću došao novi
član obitelji. Izolirate li ih oni će to osjetiti i mogu se osjećati
potišteno, ljubomorno, izdano, povući se u sebe ili zbog ljubomore
promijeniti svoje ponašanje. Kada stignete sa svojim novorođenčetom
kući, nemojte ga odvojiti i izolirati od kućnog ljubimca. Djetetu
se neće ništa dogoditi ako ga Vaš kućni ljubimac ponjuši i upozna.
Životinja će na taj način shvatiti da je u kuću stiglo novo biće
koje je dio njegove obitelji. Količina pažnje i ljubavi prema Vašim
ljubimcima neka ostane jednaka i nemojte ih početi zanemarivati.
Kada Vaše dijete počne rasti, vidjet ćete koliko će ga prisustvo
životinje obogaćivati. Nerijetko se događa da djeca uz svoje pse
naprave prve korake ili izgovore prve riječi.
Roditelji
koji imaju životinju u kući, kao i oni koji je namjeravaju nabaviti
trebaju znati da mala djeca moraju provoditi vrijeme sa životinjama
isključivo uz nadzor. Malo dijete nije svjesno da je životinja živo
biće sa svim svojim emocijama i osjetilima. Iako će ga možda stisnuti
iz ljubavi ili od sreće ono nije svjesno da životinja pritom osjeća
bol. Kako dijete raste, treba ga postupno osvještavati da su životinje
bića, koja kao i oni imaju osjećaje (radost, tugu, strah), bića
koja osjećaju bol i trebaju ljubav i pažnju bez obzira da li se
radi o hrčku, zamorcu ili velikom zdepastom bernardincu. Svi su
oni divna bića koja traže Vašu pažnju i ljubav.
|
 |